Pelargonije, proljetni ukras mnogih prozora i balkona, ugrožavaju brojni štetnici i bolesti, kojima je najčešći uzrok kriva njega biljke

Važni činitelji na koje moramo paziti kod njege

• voda za zalijevanje i vlaženje (prskanje) treba biti odstajala i topla,
• s gnojenjem ne smijemo pretjerivati,
• stanište treba biti svjetlo i prozračno ,ali ne i na cjelodnevnoj izravnoj sunčevoj svjetlosti,
• biljke redovito pregledavajmo da pravovremeno ustanovimo zarazu kakve bolesti ili štetnika

Preporučujemo da biljke jednom ili dva puta prskamo preventivnim fungicidom, nadasve ako su više vremena bile izložene jakoj kiši ili tuči, jer su to najčešći uvjeti za erupciju bolesti. Protiv štetnika prskamo tada kada smo ih opazili.

ŠTETNICI

LISNE UŠI
Uši sišu listove pa se oni uvijaju, deformiraju i suše. Istovremeno uši prenose biljne viroze. Zato biljke moramo stalno kontrolirati .

TRIPS
Na gornjoj strani listova pojavljuju se svijetle točkice, a na donjoj strani svijetlo žute izbočine. Listovi žute i opadaju. Trips je svijetlo narančaste boje, velik 1,4 mm. Pojavi se kod temperature od 20 C i jako se brzo širi, a kako se širi po zraku, najčešće ga na oštećenom lišću ne možemo opaziti. Najjači je na zvončićima.

GRINJE (CRVENI PAUK)
Crveni pauk je u zadnje vrijeme najčešći štetnik na pelargonijama. Na listovima opažamo deformacije u vidu izbočina. Kod jakoga napada takva postane cijela površina lista. Na donjoj strani lista se pojavljuju mrežasti zaperci.  Crvenog pauka uništavamo akaricidom.

GUSJENICE
Na pelargonijama se pojavljuje više vrsta gusjenica različitih veličina (5–25 mm), tamno do svjetlozelenih. Hrane se listovima grizući ih, tako da u nekoliko dana oberu cijelu biljku.
Jako se brzo razmnožavaju ljeti pa prouzroče veliku štetu.

BOLESTI

TRULEŽ STABLA
Uzrokuje ga više vrsta gljivice Pythium. Širi se od dolje prema gore, a ta gnjila mjesta na stabljici, suprotno od bakterioze pojavljuju se na površini. Uzrok gnjiljenja stabljike je preniska temperatura ispod 15 C i prevelika vlažnost kod uzgoja presadnica.

SIVA PLIJESAN (Botrytis cinerea)
Donji listovi i peteljka dobiju sivu prevlaku, kasnije se posuše i otpadnu. Bolest se može spriječiti pravilnom njegom biljke:

• spriječimo zadržavanje rose na biljkama tako da biljke špricamo (rosimo) ujutro jer voda tijekom popodneva ishlapi
• biljke moraju biti na prozračnom, svijetlom i toplom prostoru
• pazimo da ne gnojimo s prevelikom količinom dušika.

RĐA NA PELARGONIJAMA (Puccinia pelargonii)
Gljiva se naseli na oštećenom tkivu listova gdje je izvor bolesti. Na gornjoj strani listova opažamo svijetle krugove koji su u sredini potpuno bezbojni. Na donjoj strani listova se pojavljuju smeđe spore u obliku koncentričnih krugova. Bolest nastaje kod temperature od 20 C i povećanoj vlažnosti zraka.

GLJIVE TLA (Rizoctonia spp.)
Rizoctonia i slične gljive iz tla prouzrokuju bolest na povećanoj vlazi i prevelikom postotku treseta u supstratima. Infekcija je posljedica primarne zaraze zbog kondenzacije vode na biljci pri sniženoj temperaturi. Gljiva se također lako naseli u oštećeno tkivo mladice.

CRNA LISNA PJEGAVOST (Alternaria spp.)
Bolest se pojavi na starim listovima i širi se od dolje na gore. Prouzrokuje ju prevelika vlažnost i orošavanje biljaka s vrha i snižavanje temperature. Na listovima opazimo na gornji strani svijetle mrlje sa smeđom sredinom, a na donjoj strani smeđozelene udubine.

LISNA PJEGAVOST (Macrosporium)
Pojavljuje se na mladim i starim listovima kada se prekomjerno gnoji i zalijeva. Pjege su velike 8-12 mm, svjetlosmeđe boje. Listovi uskoro odumiru.

FIZIOLOŠKE SMETNJE

• Crvena obojenost rubova lista je posljedica temperaturnih razlika između dana i noći (niske noćne temperature, visoke dnevne temperature s jakim osvjetljenjem).
• Nedostatak magnezija: tamne žile i svijetle površine među žilama
• Pomanjkanje gnojiva
• Savijanje listova radi prevelike količine dušika
• Prekomjerno zalijevanje
• Nalikovanje plutu kao posljedica prekomjernog zalijevanja
• Mrlje radi orošavanja vodom kod niskih temperatura
• Nedostatak vode
• Pogrešan supstrat
• Nedostatak svjetla
• Preniska temperatura prouzrokuje nedostatak klorofila
• Temperaturni ekstremi
• Opadanje listova zbog prevelike vlažnosti supstrata

VOLUHARICA
U ožujku se vrt počinje buditi pa puni očekivanja promatramo prvo povrće u gredicama. Također i ukrasne lukovice koje smo u jesen sadili u vrtu, još malo pa će niknuti.

Dogodi se da se naš nasad tulipana pojavi na drugom kraju vrta,a ne tamo gdje je trebao biti na početku. Također boje cvjetova nisu ravno usklađene,a ponekad cvijeća uopće nema. U povrtnjaku opažamo polegnute sadnice salate, između nalazimo brojne prazne površine, na više mjesta pod zemljom nailazimo na rovove. U jesen posađena jabuka čudno žuti i suši se, a drvo nam skoro ostane u ruci kada ga ulovimo.
Takve i slične stvari nas oneraspolože, naročito tada kada vidimo da imamo posla s čestim gostom vrta i zagriženim neprijateljem svih vrtlara – voluharicom.

UPOZNAJMO JU
Voluharica je 15 – 20 cm dugi glodavac koji živi u zemlji. Najviše voli obrađene površine srednje teškog tla koje je dovoljno vlažno i primjerno opskrbljeno hranom. Djeluje na površini približno 40 m2, gdje u dubinu do pola metra kopa 50 m duge rovove ovalnoga prereza. Voluharičin rov , za razliku od krtičinoga, potpuno je glatkih stijenki, samo voluharica sve viseće korijenje putem pojede. Najaktivnija je na sunčanom istoku i zapadu,a zimi i cijeloga dana. Prehranjuje se podzemnim dijelovima biljaka i lako načini veliku štetu kako u voćnjaku tako i u povrtnjaku ili cvjetnjaku. Na svom životnom području ima više skladišta s uskladištenom hranom, koju ne treba, jer stalo traži novu. Najslađa hrana su joj: jabuke, lukovice tulipana i radič.

KAKO JU NAĆI I ULOVITI?
Znano je da voluharica ne podnosi propuh. Stoga u vrtu tražimo hrpe zemlje (niži su nego krtičini) i otvorimo ih. Voluharica će rupe ponovno zatvoriti i tako ćemo vidjeti koji su rovovi aktivni. U rov stavimo mehaničku zamku s komadićem jabuke. Kada postavimo zamku, pustimo dio rova otvoren, kako bi voluharica ponovno došla tamo gdje je propuh, namamimo ju komadićem jabuke i za nju je igra završena… U aktivne rovove stavljamo također dijelove biljaka, neprijatnog mirisa kao što su: orahovi listovi, režnji češnjaka ili grančice tuje. Kod postavljanja zamke upotrijebimo rukavice.

PRIRODNI NEPRIJATELJI – ŽIVOTINJE I BILJKE
Kako je u domaćem vrtu sve prirodno, uvijek se odlučujemo za tjeranje (ubijanje) voluharica bez otrova. Najprije pomislimo na njezine prirodne neprijatelje koje pozovemo ili očuvamo u vrtu. To su na primjer: sova, lasica, jež, ptice grabljivice, tvor ili naravno domaća mačka.
Pojedine biljke imaju voluharici neprijatan miris, stoga ih ne zaboravljamo saditi u blizini gredica, gdje imamo najviše problema. Koristan je i usput lijepi carski tulipan, kojega sadimo u jesen, najbolje pojedinačno u gredice ili na kraju (iza) obruba. Voluharica će zaobilaziti također mlječiku, češnjak, narcise i ribizle. Da li da na jesen posadimo miješani nasad tulipana i narcisa? Ili pak radič ili češnjak?

POTJERAJMO JU IZ VRTA
U zadnje vrijeme učinkoviti su i ultrazvučni rastjerivači. Šteta da iskustva nekih korisnika pokazuju da se nakon određenog vremena voluharica navikne na zvuk. U kući načinjen zvučni tjerač je staklenka, koju zakopamo u zemlju tako da joj je vrat iznad zemlje. Kada kroz gredice zavije vjetar, staklenka proizvodi visoke tonove koji tjeraju voluharicu.

ZAŠTITIMO BILJE
Najvjerojatnija i najbolja zaštita protiv voluharice je zaštita bilja mrežastim košarama. Upotrebljavamo ih za zaštitu korijena drveća i za zaštitu posađenih ukrasnih lukovica.
Korijenje drveća zaštitimo mrežom već pri samoj sadnji, tako da samo korijenje sadnice najprije obavijemo mrežom, zatim sadnicu postavimo u pripravljenu rupu (jamu) za sadnju. Rupu treba zasuti zemljom pazeći pri tom da je gornji rub košare nad površinom tla. Tako voluharica ne može do korijenja niti tik do površine.
Za zaštitu ukrasnih lukovica, naročito tulipana, upotrebljavamo mrežaste pladnjeve (posude). Lukovice položimo u njih i sve to skupa posadimo. Umjesto mrežastih posuda primjerene su također plastične niske posude s manjim rupama.

Načina za više ili manje uspješno tjeranje i istjerivanje voluharica je još mnogo. Od otrova za glodavce, plinskih patrona do karbida i ispušnih plinova koje preko cijevi namjestimo u rovove. Moramo samo odlučiti koje sredstvo ćemo upotrebljavati, misleći pri tom da u domaćem vrtu unatoč svemu treba djelovati ekološki, iako će borba s voluharicom trajati dulje vremena.